❄️ ZIMSKI USPON NA TRESKAVICU I VRH PAŠINA PLANINA 2070 m.n.v. – PRIČA I DOŽIVLJAJ❄️ Nakon svitanja, dok se magla diže iznad Turova i zrak reže oštrom tišinom, krećemo put planine Treskavice. Ledeno jutro, snijeg škripi pod nogama, Treskavica u ovom periodu djeluje divlje, netaknuto i pomalo zastrašujuće – kao da još spava pod debelim pokrivačem snijega. Makadamska staza polagano nestaje ispod prvog sloja snijega. Čuje se samo krckanje ledene kore, a dah se pretvara u oblak ispred lica. Temperatura je niska, ali kretanje grije. Nakon 40 minuta prelazimo Hrasnički potok i stižemo do Sustavca. Nastavljamo kroz šumski pojas gdje nas čekaju zakrivljene grane koje nose težak snijeg. Nakon 15 minuta stižemo do Runolista i nastavljamo dalje prema Glibavcu. Nakon ukupno 2h i 40 minuta izlazimo na Šišan gdje se susrećemo sa zimskim prostranstvom i horizontom koji se otvara. Ovdje se naša staza odvaja i poslije svaki korak po neoštećenom snijegu ostavlja jasne tragove – prvi smo koji tim putem prolaze taj dan i kreću se putem Konjskog vrela. Vjetar je u nekim momentima oštar pa podiže snijeg u sitne kristale koji lebde oko nas poput svjetlucavih iskrica. Nakon izlaska na Konjsko vrelo pogled se pruža prema glavnom grebenu Treskavice (Ćabanskim stijenama). Ubrzo nas sustiže nama dobro poznata i uhodana ekipa, njihov cilj je vrh Klekova glavica. Zajedno nastavljamo uspon do mjesta račvnanja staze za Klekovu glavicu i Suhe lastve. Ovdje stavljamo dereze jer sam izlazak na Suhu Lastvu to iziskuje. Izlaskom na lastvu vrh Pašina planina stoji ispred nas – široka, mirna i prekrivena debelim bijelim slojem, kao da čuva cijeli kraj. Završni uspon je borba i nagrada ujedno.Strmi dio je zaleđen, a svaki korak postaje mali izazov dok se dereze zabijaju u tvrdu podlogu, a štapovi pomažu da zadržiš ravnotežu. Dok nas hladan vjetar šiba i peče po obrazima tek tada osjećamo koliko smo zapravo mali naspram planine. Upravo zbog toga je osjećaj nevjerovatno snažan. Nakon 5h hodanja konačno smo izašli na vršni plato gdje vjetar pojačava ali panorama Treskavice u zimskom ruhu potpuno nas zaustavi. Na vrhu Pašine planine 2070 m.n.v. svijet izgleda jednostavnije: samo snijeg, planinski vjetar, daleki vidici i mi. Bjelašnica, Visočica, Lelija, čak i obrisi Prenja – sve se vidi oštro, čisto, isprano zimom. Silazak je lakši, ali jednako zahtijeva pažnju. Sunce lagano omekšava površinski snijeg, a tragovi koje smo ostavili na usponu sada vode natrag. Kako se vraćamo sunce polako zalazi, a mi se u mislima pomalo vraćamo trenutku na vrhu – jer zimski uspon nikada ne prođe bez traga. Ipak, osjećaj uspjeha i mir koji ostaje traje još dugo nakon što se spustiš u dolinu.
